Sunce je udaralo u pesak tako jako da je vazduh drhtao od vreline.More je blistalo, talasi su lenjo dodirivali obalu, ljudi su se smejali, nadvikujući šum vode.Deca su
Ta noć mi je i danas pred očima.Mrazna, bistra, kao da je nacrtana samim dahom.Mesec je visio nisko, a svetlost mu je bila toliko jaka da je sneg
Jutro je bilo tiho, kao da je ceo svet odlučio da izdahne.Vazduh je mirisao na sunce, ugrejanu travu i rečnu svežinu.Deca su trčala obalom, smejala se, prskala jedno
Ona je uvek sedela u poslednjoj klupi.Tiha, krupna devojčica, uvek u istom džemperu, sa pogledom spuštenim ka stolu.U razredu je gotovo nisu primećivali — osim kad je trebalo
Podne je bilo zaslepljujuće svetlo. Kroz staklene kupole metroa topli zraci su padali na hladne ograde, a vazduh je mirisao na metal, gumu i jutarnju kafu. Ljudi su
ChatGPT said: Dan je bio tih, zlatan, ispunjen mirisom zrelih jabuka i tople zemlje.U dvorištu je dremao stari ovčar po imenu Bela, raširenih šapa u travi.Pored su stajala
Dan je bio zaslepljujuće svetao.Kroz staklene prozore sale sunce je prosipalo po podu zlatne mrlje, a u vazduhu se širio miris jorgovana i šampanjca.Ona — Alina — stajala
Jutro je počelo kao i svako drugo.Stanari zgrade broj 14 izlazili su na posao, neki su šetali pse, neki žurili u školu.Ali kod vrata na prvom spratu stajala
Dan je počeo kao i svaki drugi — tiho, vrelo, lenjo.Sunce, teško i zlatno, polako se dizalo nad poljima, obasjavajući sve oko sebe mekim svetlom. Vazduh je bio
Proleće je došlo neprimetno.Hladnoća je još živela u zemlji, ali vazduh je već mirisao na otopljeni sneg i na nešto novo, pomalo gorko — nadu.Lena je sedela kraj