Na buvljaku na kraju ulice uvek je mirisalo na prašinu, kafu i staro drvo. Prodavali su sve — od pohabanih knjiga do antikvitetnih ogledala u kojima su se,
Ana je sedela u kuhinji i dopijala ohlađeni čaj kada se na ekranu njenog telefona pojavila poruka od muža. „Mogu li da ga donesem kući?“ — i fotografija.
Bio je običan dan, kao i mnogi drugi. Topao vazduh iz supermarketa mešao se sa mirisom peciva, kafe i deterdženta. Ljudi su žurili, neki su se žalili na
Jutro je počelo mirno. Sunce se dizalo iznad brežuljaka, razlivajući se po travi zlatnim odsjajem. Vazduh je mirisao na seno i vlažnu zemlju, a s jezera je dolazio
Letnji dan je bio topao, put skoro prazan. Na izlazu iz malog grada starija žena je sedela pored puta. Ispred nje sanduk prekriven izvezenim stolnjakom. Na tabli pored
Kada se Ana Miller preselila u kuću muževe majke, trudila se da bude tiha, pristojna i zahvalna. Šesti mesec trudnoće, nova zemlja, nova porodica — sve je izgledalo
Bio je to običan dan na aerodromu u Minhenu. Red na bezbednosnoj kontroli kretao se sporo. Ljudi su zijevali, stavljali kofere na traku, proveravali pasoše. Sve je teklo
„Mislili smo da nećemo stići na vreme“: priča o spasenju medveda koji je prešao 80 kilometara sa kantom na glavi Sve je počelo sredinom jula. Bilo je vruće,
Red u supermarketu se vukao sporo. Ljudi su bili umorni — neki su gledali u telefone, neki nervozno premeštali proizvode iz ruke u ruku. Kod kase je stajala
Kiša je počela iznenada — jaka, hladna, jesenja. Ulice su pocrnele, ljudi se krili pod kišobranima, autobusi i minibusi vozili sporije. Marija je stajala na stanici, držeći torbu