Majkl nikada nije zamišljao da će biti ovako srećan. Posle godina razočaranja u ljubavi, konačno je pronašao nekoga ko ga je ponovo naveo da poveruje u nju. Rejčel je bila pametna, duhovita, lepa, i od trenutka kada su se upoznali, znao je da je posebna. Njihovo venčanje bilo je sve o čemu je sanjao, a sada, medeni mesec na Santoriniju delovao je kao savršen početak zauvek.
Druge večeri, nakon duge večere s pogledom na more, sklupčali su se u krevetu, smeh im je još uvek titrao na usnama. Rejčel je listala telefon pre nego što ga je spustila na stočić i utonula u san pored njega.
Soba je bila tiha, ispunjena samo šumom talasa napolju. A onda je njen telefon zazvonio.
Polusvestan, Majkl je posegnuo ka njemu. Mislio je da je možda kasna čestitka prijatelja ili člana porodice. Bez razmišljanja, javio se.
S druge strane začuo se muški glas, tih ali intiman: „Nedostaješ mi već sada.“
Majklu je srce snažno udarilo. Ukopao se, stegnuvši telefon još jače. „Ko je to?“ upitao je oštrim glasom.
Nastala je pauza. Zatim se glas prekinuo. „Rejčel?“
Majklu je krv utrnula. „Ne. Ovde njen muž.“
Veza se prekinula.
Sedeo je u tišini, zureći u telefon kao da je oružje. Pogled mu je pao na Rejčel, koja je spokojno spavala pored njega, ruke opuštene preko pokrivača. Po prvi put otkad ju je upoznao, izgledala mu je kao stranac.
„Rejčel,“ šapnuo je, protresavši je da se probudi. „Ko te je upravo zvao?“
Treptala je, zbunjena, a zatim ugledala telefon u njegovoj ruci. Lice joj je izgubilo boju.
Majklov glas je drhtao. „Ko je on?“
Rejčel se uspravila, stežući pokrivač oko sebe. „Nije ono što misliš.“
Grlo mu se steglo. „Onda šta je?“
Zarila je lice u dlanove. „Neko s kim sam bila… pre tebe. Završila sam s tim. Rekla sam mu da je gotovo.“
Majkl je osetio kako mu se svet ruši. „Ako je gotovo, zašto ti piše na našem medenom mesecu?“
Njeno ćutanje bilo je glasnije od svakog odgovora.
Talasi su napolju nastavili da udaraju u stene, mirni i neumoljivi, dok se unutra Majklov život raspadao. Bajka se završila pre nego što je i počela.
Gurnuo je telefon nazad ka njoj. „Trebalo je da mi kažeš pre nego što sam izgovorio ‘da’.“
I s tim je ustao i izašao na balkon, zureći u beskrajno noćno nebo. Njegov brak nije počinjao — već se lomio.