Podne je bilo zaslepljujuće svetlo. Kroz staklene kupole metroa topli zraci su padali na hladne ograde, a vazduh je mirisao na metal, gumu i jutarnju kafu. Ljudi su prolazili jedni pored drugih, ne gledajući se, svako u svom svetu, žureći dole — ka vozovima.
Ona je ušla poslednja. U rukama torba, na licu umor, a ispod kaputa — nežna zaobljenost, jedva primetna, ali vidljiva onima koji umeju da prepoznaju. Vagon se zaljuljao, vrata su se zatvorila i voz je krenuo.
Svi su sedeli. Neko je listao telefon, neko klimao glavom uz muziku, neko žvakao. Ona se držala za šipku, lagano njišući, pokušavajući da ne sretne ničiji pogled.
Stajao sam malo po strani i video kako prstima steže kaiš torbe. Bilo je jasno — noge joj klecaju, dah joj je sve kraći. Ali pogled ljudi ostajao je prikovan za ekrane.
Sekunde su prolazile. Voz je tutnjao, vazduh postajao težak.
I tada — tihi škrip. Točkovi invalidskih kolica.
Muškarac u starom džemperu polako se nagnuo napred, oslanjajući se na kolena.
Neko se okrenuo, pa brzo opet spustio pogled.
On je pokušao da ustane. Ruke su mu se tresle, ali se uhvatio za šipku i uspravio, kao da se bori protiv samog vazduha.
— Sjednite, — rekao je tiho, ali jasno.
Ona je zastala, stavila ruku preko usta, želela da kaže nešto — ali nije mogla.
Tek tada su neki ljudi podigli pogled, ali bilo je kasno.
On je stajao, držeći se za stub, nesigurno, ali uspravno.
Njena su se kolena savila, sela je na njegovo mesto i zaplakala.
— Hvala, — šapnula je.
Voz je ušao u tunel. Svetlost je nestala. Ostao je samo ritam točkova i osećaj da se sve zaustavilo.
U odrazu prozora videlo se kako ga gleda — ne kao invalida, ne sa sažaljenjem, već kao nekoga ko ju je podsetio da čovečnost ne zavisi od toga da li stojiš ili sediš.
Kad su se vrata otvorila, on se vratio u kolica. Nekoliko ljudi je ustalo, nudeći pomoć. Ali on se samo nasmešio i odmahnuo rukom:
— Sve je u redu.
Sunce je ponovo ispunilo vagon.
Vazduh je bio lakši.
I kad je ona izašla na sledećoj stanici, shvatio sam da je taj kratak trenutak vredniji od stotinu dugih priča o dobroti.
