Svekrva je trudnicu zvala “parazitom” i terala je da pere podove svakog jutra. Ali već sutradan vratila se iz klinike — sa advokatom i dokumentima koji su sve promenili

Kada se Ana Miller preselila u kuću muževe majke, trudila se da bude tiha, pristojna i zahvalna. Šesti mesec trudnoće, nova zemlja, nova porodica — sve je izgledalo kao novi početak. Ali od prvog dana Ana je osetila: ovde je gost, i to nepoželjan.

Lukasova majka, Margaret, bila je autoritativna žena, navikla da komanduje. Nije trpela da neko naruši njen red, pogotovo strankinja.
— Neka barem nešto radi kad već živi o mom trošku, — govorila je glasno da Ana čuje.

Ana je svakog jutra ustajala pre svih. Prala podove, spremala doručak, prala veš. Stomak joj se već zaoblio, ali Margaret kao da to nije primećivala.
— Trudnoća nije bolest, — govorila je hladno. — U moje vreme žene su radile do poslednjeg dana.

Lukas, muž, nije se mešao. “Ne shvataj to ozbiljno, mama je samo stroga,” govorio je. Ali te reči nisu pomagale. Svakog dana Ana je slušala: “parazit”, “besposličarka”, “troši tuđ novac”.

Jednog jutra, posle neprospavane noći, Ana se onesvestila u kuhinji. Margaret je samo prevrnula očima:
— Glumi, da ne bi morala ništa da radi.

Srećom, komšinica je čula buku i pozvala hitnu pomoć. U bolnici su lekari bili jasni: potreban joj je mir, svaki stres ugrožava dete. Ana je zaplakala. Plašila se da se vrati tamo gde su je ponižavali. Ali lekar joj je tiho rekao:
— Nekad moraš da zaštitiš ne samo sebe, već i onog koga nosiš u sebi.

Sledećeg dana Ana se vratila kući — ali ne sama. Sa njom je ušao advokat, s fasciklom u ruci.

Margaret nije stigla ništa da kaže. Advokat se mirno predstavio:
— Gospođo Miller, u vašoj kući živi trudna žena, zakonita supruga vašeg sina. Prema zakonu, svaki oblik pritiska koji ugrožava njeno zdravlje smatra se psihičkim nasiljem. Imamo medicinsku dokumentaciju i svedoke.

Margaret je problijedela. Lukas je ćutao.
— Ako se ovo ponovi, bićemo primorani da podnesemo tužbu, — dodao je advokat.

Nastala je tišina. Dovoljno duga da sve promeni.

Nedelju dana kasnije svekrva je spakovala kofere i otišla “kod prijateljice na neko vreme”. Od tada se reč “parazit” više nikad nije čula u toj kući. Ana je rodila zdravog dečaka — i novu, mirnu, dostojanstvenu životnu priču.

Like this post? Please share to your friends: