Dan je bio sunčan i topao. Na malom jezeru blizu obale porodica je provodila vikend — otac je popravljao motor čamca, majka raspoređivala hranu, a njihov osmogodišnji sin Oliver neprestano molio: „Još samo jedan krug!“ Voda je bila mirna, blistala na suncu, vetar blag — ništa nije nagoveštavalo nesreću.
Kada je motor konačno proradio, otac se nasmejao:
— Samo nemoj daleko, važi?
Oliver je klimnuo glavom i čamac se lagano udaljio od obale.
Posle nekoliko minuta nebo se iznenada promenilo. Udar vetra, talas, snažan trzaj — i čamac se prevrnuo. Otac se uhvatio za ivicu, ali je dečak nestao pod vodom. Voda mutna, hladna, panika je gušila dah.
Oliver je izronio, kašljući i gutajući vodu. Nije video obalu — samo sivu penu i daske. Onda je nešto dodirnulo njegovu nogu. Uplašio se, ali ubrzo shvatio — to nije daska ni konopac, već nešto živo.
Pored njega se pojavilo glatko sivo telo — morska svinja, rođaka delfina. Obgrlila ga je pokretima, gurajući ga prema obali. Više puta je zaronila i izronila, kao da ga vodi.
Otac je video pokret i, veslajući koliko god je mogao, ugledao sina kako se drži za leđa životinje. Morska svinja je plivala sigurno, talasi su se lomili o njeno telo. Posle nekoliko minuta stigli su do plićaka. Dečak je pao u vodu, kašljući, a životinja je napravila još jedan krug i nestala u dubini.
Kasnije su spasioci rekli da su takvi slučajevi retki, ali poznati — morske svinje ponekad pomažu ljudima kad osete opasnost.
Sledećeg dana Oliver je zamolio oca da nacrta tu morsku svinju. Na crtežu su plivali zajedno, a ispod je pisalo:
„Moj najbolji prijatelj kojeg niko nije video.“
