Emili je oduvek sanjala život na selu, daleko od gradske buke. Posle venčanja sa Džekom, preselili su se u staru kuću na rubu malog mesta, okruženu brežuljcima i
Sunčan dan. Topao vetar, miris trave i benzina. Na ivici grada — stara kuća s oljuštenom bojom i nakrivljenom ogradom. Majkl je išao stazom s rancem na ramenu.
Nije mogla da poveruje da se sve to dešava njoj. Bele bolničke zidove, miris antiseptika, tiho pištanje monitora — sve je izgledalo kao san iz kojeg nema buđenja.
Nikada nisam mislila da obična vrata mogu da plaše. Sve je počelo onog dana kada sam je prvi put videla — malu devojčicu u sivom kaputu, sa dve
Prizor koji se jutros odvijao pred mojim vratima bio je zapanjujući — kao mali prirodni spektakl za koji nisam ni znala. Na prvi pogled pomislila sam da po
Lift u starom tržnom centru radio je, kao i cela zgrada — na poslednjem dahu. Malter je otpadao sa plafona, svetla su treperila, a iz zvučnika se čulo
Godinama sam kupovao u istom supermarketu. Prodavci su me poznavali, uvek se smešili, i nikada nisam sumnjao u kvalitet. To je bila neka tiha garancija: poznato znači sigurno.
To se dogodilo rano ujutru, dok je kuća još spavala. U kuhinji je otkucavao sat, napolju je tiho padala kiša, a u dečjoj sobi je stajala kolevka sa
Dan je bio sunčan i topao. Na malom jezeru blizu obale porodica je provodila vikend — otac je popravljao motor čamca, majka raspoređivala hranu, a njihov osmogodišnji sin
More je bilo mirno — ravna površina, bistra voda, lagani povetarac. Ana, iskusna roniočica, ronila je ovde mnogo puta. Volela je to mesto: korale, šarene ribe, meki pesak.