To jutro bilo je isto kao stotine pre njega — vedro, pomalo užurbano, mirisalo je na kafu i svež hleb iz pekare preko puta.Sunce je probijalo kroz roletne,
Prvi put sam ga video jednog letnjeg dana — onog kada je sunce topilo asfalt, a vazduh mirisao na pokošenu travu i užarene ograde.Stajao je ispred svoje kuće,
Stajao je ispred vrata velike kuće, držeći u rukama iznošeni kožni novčanik.Jutarnje sunce se tek dizalo, obasjavajući ulicu zlatnim tonovima. Vazduh je mirisao na svež hleb iz pekare
Taj dan trebalo je da bude najlepši u njenom životu. Bela haljina ukrašena čipkom, dugačak veo, zlatni prstenovi, sala okićena ružama i ljiljanima. Sve je izgledalo savršeno, kao
Kada je Liza bila mala, imala je vernog psa po imenu Baron. Ogroman crni mešanac s dobrim očima i sjajnim krznom. Čuvao je dvorište, pratio devojčicu do škole
Ana je oduvek mislila da je njen pas Luna samo saputnik. Petogodišnja nemačka ovčarka, s pametnim očima i blagim karakterom, bila je uz nju svakog dana — dočekivala
Ana je oduvek živela u svetu u kome je njeno telo bilo i njen zatvor i njeno prokletstvo. Njena težina je prešla 400 kilograma, a svaki dan bio
U malom gradu svi su znali Mihaila. Njegova pojava bila je upadljiva izdaleka — visok, krupan, težak preko dvesta kilograma. Na ulici su ga pratili pogledi, u prodavnici
To je trebalo da bude obično jutro. Prepun autobus vozio je svojom rutom u špicu: školarci su ćaskali na zadnjim sedištima, kancelarijski radnici listali telefone, stariji su razgovarali
Kada je projekat posmatranja vrana tek počinjao, istraživači nisu očekivali ništa posebno. Znalo se da su te ptice pametne: kradu sjajne predmete, umeju da oponašaju glasove i rešavaju