Kuća je stajala na ivici šume — tamna, nakrivljena, sa zarđalim cevima i polomljenom ogradom.Sem je tu živeo dvadeset godina, retko izlazeći u selo. Pitali bi ga:— Je
Vrućina je bila lepljiva, gusta kao vata. Vazduh je podrhtavao iznad asfalta, polja i stare škole s oljuštenim zidovima.Marko je išao kući stazom kraj reke kad ju je
Jutro je mirisalo na kafu i geranijum. Greta je stajala na balkonu, zalivala cveće i tiho mrmljala — kao da razgovara sa listovima. Sunce joj je padalo na
Ana je sve češće primećivala da se njen muž ponaša čudno. Dolazio je kući sve kasnije, bio nervozan, odgovarao kratko i izbegavao pogled. Isprva je mislila da je
Muzika je svirala glasno, sunce se presijavalo u čašama šampanjca, fotograf je škljocao hvatajući nasmejana lica.Svi su čestitali, smejali se, nazdravljali.Bele ruže, veo, smeh prijatelja — sve kao
Išao je ka autu misleći samo na hladnu vodu i klimu.Vrućina je bila nepodnošljiva.Dok nije čuo plač. Isprva nije poverovao.Pomislio je — radio, telefon.Ali zvuk je bio živ.
Vrućina je bila neizdrživa.Marija je išla kući zemljanim putem, u ruci kesa s namirnicama, na licu umor i znoj.Dan je bio dug, cvrčci su odzvanjali u žbunju, i
Sunce je pržilo kao da želi da sprži sav život.Reka je blistala zaslepljujuće — topla, mutna, prividno mirna.Vazduh je drhtao, cvrčci su zveckali u trski.Farmer je stajao na
Sunce je stajalo visoko, vazduh je drhtao od vrućine.Leto je bilo u punom jeku — lenjo, sporo, gusto kao med.Ana je stavljala čajnik, Marija se bavila cvećem pored
Sunce je već zalazilo, ulice su se protezale dugim senkama.Vazduh je bio gust, mirisao na ugrijani asfalt, prašinu i nešto nemirno — kao pred oluju.Dvorištem, između oljuštenih zidova,