U školskoj kantini uvek je bilo bučno — smeh, poslužavnici, zveket kašika. Ali među tim glasovima uvek se čuo isti smeh — upućen ka dečaku koji je sedeo
Kada se Ben probudio tog jutra, kuća je bila suviše tiha. Pored njegovog kreveta nije bilo mesta gde je uvek ležao Marli — riđi pas pametnih očiju, koji
Kiša je lila kao iz kabla. Zvuk kapi po krovu mešao se sa njegovim vikom. Aleks je stajao na vratima, lice mu je bilo crveno od besa, pesnice
Nije htela da ide na sahranu bivšeg muža — „ne želim da gledam to licemerje“. Ali ipak je otišla — zbog prošlosti. Zatim joj je njegov sekretar predao
Mećava je počela iznenada. Vetar je kovitlao sneg, škripao pod nogama, a retki prolaznici žurili su da se sklone. Žena se vraćala s posla — umorna, promrzla, s
Hladan vetar zviždao je iznad reke, povijajući suvu trsku ka vodi. Žena je klečala na obali, ruku uronjenih u ledenu vodu. Prsti su joj bili crveni, usne plave,
Sivi jesenji sumrak spustio se na grad. Vetar je nosio mokro lišće ulicama, u vazduhu se osećao miris kiše i kamena. Emili je stajala ispred stare kuće od
Tog dana bilo je toplo i mirno. Komšije su sedele na klupama, neko je kosio travu, a stari gospodin Hansen stajao je pored ograde, zamišljen. Kada su do
Na buvljaku na kraju ulice uvek je mirisalo na prašinu, kafu i staro drvo. Prodavali su sve — od pohabanih knjiga do antikvitetnih ogledala u kojima su se,
Ana je sedela u kuhinji i dopijala ohlađeni čaj kada se na ekranu njenog telefona pojavila poruka od muža. „Mogu li da ga donesem kući?“ — i fotografija.