Prodavnica je zujala kao košnica.
Subotnji dan, prepune police, kolica se sudaraju u prolazima, miris hleba i kafe meša se sa dečjim smehom.
Red na kasi — dug, neko nervozno gleda na sat, neko priča telefonom.
Među svima — Sofija, mlada trudnica.
Na njoj jednostavan sivi kaput, kosa skupljena, lice umorno, ali blago.
U rukama drži spisak i s vremena na vreme nežno stavlja dlan na stomak.
Kupuje malo: jogurt, hleb, jabuke i malog plišanog medu — za bebu.
Iza nje u redu stoji Klara, samouverena, glasna, u skupom kaputu.
Dosadno lista telefon, pa odjednom primeti kako Sofija stavlja salvete u džep kaputa.
— Kakva drskost! — glasno kaže, tako da svi čuju. — Trudna, a krade!
Prodavnica utihne.
Nekoliko ljudi se okreće.
Sofija podiže pogled, zbunjena.
— Izvinite? — tiho pita.
— Sve sam videla, — Klara pravi korak napred. — Sakrili ste robu u džep! Nije vas sramota?
Sofija problijedi.
— Samo sam držala salvete da mi ne ispadne korpa…
— Naravno, — prekida je Klara. — Svi to sad govore!
Ljudi šapuću, neko vadi telefon.
Trudna žena stoji nasred hodnika, s crvenim očima, ne zna gde da gleda.
A Klara sve glasnije:
— Pozovite menadžera! Neka provere!
Iz službenih vrata izlazi menadžer, visok muškarac oko četrdeset godina, sa značkom na kojoj piše Mark.
Prilazi mirno, smireno.
— O čemu se radi, gospođo?
Klara pokazuje na Sofiju.
— Ova žena krije robu u džepu!
Mark pogleda Sofiju, pa tiho kaže:
— Nemojte se nervirati, gospođo, hajde da proverimo mirno.
Sofija drhtavim rukama okreće džep — salvete, račun, cedulja sa spiskom.
Ništa više.
U gomili neko zakašlje, neko se tiho nasmeje.
Klara problijedi.
— Ja… verovatno sam pogrešila…
Ali Mark joj ne dozvoljava da ode.
— Pogrešili ste? Javno ste optužili trudnu ženu. Kamere su sve snimile.
Okreće se ka obezbeđenju:
— Zabeležite slučaj lažne optužbe.
Ljudi u redu počinju da šapuću o Klari.
Neko kaže: „Sramota“, neko snima telefonom.
A Sofija stoji, ne verujući da se konačno neko zauzeo za nju.
Mark joj stavlja ruku na rame:
— Sve je u redu. Niste ništa pogrešno uradili. Hajde, pomoći ću vam da iznesete stvari.
Sofija se osmehne — prvi put tog dana.
Klara stoji pored kase, ne usuđuje se da podigne pogled.
I sada više niko ne gleda u trudnu ženu.
Svi gledaju u onu koja je pokušala da ponizi — ali je ponizila samo sebe.
