To se dogodilo uz obalu Novog Zelanda. Sunčano jutro, lagani vetar, providna voda boje akvamarina. Porodica sa dvoje dece vraćala se čamcem posle vožnje morem. Sve je izgledalo savršeno — dok se nije desilo ono što niko nije mogao da predvidi.
Dečak, koji je pružio ruku ka vodi da dotakne meduzu, izgubio je ravnotežu. Pao je u more, stigavši samo da vrisne.
Otac je potrčao ka ivici čamca, majka je vrištala, talasi su udarali o trup.
Dečak se našao u hladnoj, dubokoj vodi, a struja ga je počela nositi dalje. Roditelji su pokušali da okrenu čamac, ali se motor ugasio zbog naglog manevra.
U tom trenutku, u blizini je leteo dron koji je pripadao turistima sa drugog čamca. Kamera je zabeležila ono što se desilo zatim.
Na snimku se vidi kako se nekoliko sivih senki približava detetu. Prvo dve, zatim više. Kretale su se sinhrono, brzo, i za nekoliko sekundi potpuno su ga opkolile.
Delfini. Čitavo jato.
Nisu mu dozvolili da potone. Jedan delfin je doplivao odozdo, kao da ga podiže ka površini, drugi je kružio oko njega stvarajući talase koji su ga držali na vodi. Ostali su plivali u krugu, kao da ga čuvaju.
Dečak se držao za peraju, ne shvatajući da ga spasavaju.
Nekoliko minuta kasnije stigli su spasioci. Kada je čamac stigao do mesta gde je bio dečak, delfini nisu odmah otplivali. Ostali su dok ga nisu izvukli na palubu.
Tek tada se celo jato okrenulo i nestalo u dubini.
Kada je snimak dospeo na internet, postao je viralan.
Naučnici su objasnili ponašanje delfina kao „instinkt zaštite“ — često pomažu bićima u nevolji.
Ali čak su i oni priznali: ovakva precizna koordinacija nikada ranije nije zabeležena.
Porodica se kasnije vratila na isto mesto da zahvali sudbini.
Dečak je, gledajući u vodu, rekao:
— Mislio sam da se samo igraju. A oni su me držali da ne potonem.
Od tada more naziva svojim domom, a delfine — svojim anđelima.
