Sophie je obožavala da obilazi second hand radnje. Uvek je u tome bilo nečeg uzbudljivog — prebiranje po prašnjavim ćoškovima, nikad ne znajući da li će naići na pravo blago ili neku čudnu sitnicu. Jedne kišne subote, pronašla je stari drveni ram za fotografije. Staklo je bilo izgrebano, uglovi okrnjeni, ali je imao karakter. Za samo par dolara, nije mogla da odoli.
Kada je stigla kući, Sophie je pažljivo skinula zadnji deo rama kako bi ga očistila. Tada je primetila da se unutra još uvek nalazi crno-bela fotografija. Gotovo joj je ispala iz ruke kada je bolje pogledala.
Na slici je bila ona.
Ne neko ko liči na nju. Žena na fotografiji imala je Sophieino lice, njene oči, pa čak i isti mladež na levom obrazu. A ipak, datum na fotografiji je bio 1929. godina — decenijama pre nego što se Sophie uopšte rodila.
Ruke su joj drhtale dok je pažljivije posmatrala. Fotografija je prikazivala grupu ljudi ispred kuće, obučene u odeću iz tog doba. Sophie je stajala među njima, ruku pod ruku s nekim muškarcem, osmehnuta kao da tamo pripada.
Zbunjenа i uznemirenа, odnela je fotografiju svojoj baki, jedinom živom rođaku koji bi mogao da zna više. Onog trenutka kada su bakinе oči pale na nju, lice joj je izgubilo boju.
„To nisi ti,“ šapnula je. „To je… moja sestra, Eleanor.“
Sophie je ostala bez daha. Nikada ranije nije čula za neku Eleanor.
Baka je, drhtavim glasom, počela da objašnjava: Eleanor je nestala kada je imala dvadesetak godina. Jedne večeri izašla je iz kuće i nikada se nije vratila. Porodica ju je tražila godinama, ali uzalud. Njeno ime je vremenom izbrisano iz porodičnih razgovora — bolna uspomena koju su svi pokušavali da zaborave.
Sophie je ponovo pogledala fotografiju. Nije bila samo sličnost. Bila je identična. „Ali… kako je moguće da izgleda potpuno isto kao ja?“
Baka je stegla njenu ruku. „Zato što nosiš njeno lice. Ljudi u našoj porodici su uvek govorili da će se jednog dana vratiti. Možda… se već vratila.“
Te noći, Sophie nije mogla da zaspi. Ostavila je fotografiju na svom stočiću, ali pod mesečinom joj se učinilo da je osmeh „Eleanor“ postao oštriji, gotovo pronicljiv. Kao da je žena na fotografiji znala nešto što Sophie još uvek nije shvatila.
Sutradan ujutro, kada je pošla da je uzme, fotografija je nestala. Ram je stajao prazan na njenom stočiću.
Niko drugi nije ušao u njenu sobu. Iako je pretražila svaki kutak kuće, sliku nikada više nije pronašla.
Do današnjeg dana, Sophie se pita: da li je to zaista bila fotografija davno izgubljene rođake… ili dokaz da se neka lica, i neke duše, vraćaju iznova i iznova?