☀️🐊 Farmer je skočio u reku da spase svog psa od krokodila…
Sunce je pržilo tako da je vazduh drhtao.
Reka je blistala — topla, mutna, varljivo mirna.
Cvrčci su zveckali u trski.
Farmer je stajao na obali i gledao kako njegov pas Reks veselo trči kraj vode.
To im je bio običaj — svako jutro, bez izuzetka.
Bacio je štap.
Reks je odmah skočio, podigavši talas prskanja.
Farmer se nasmešio.
Stari pas, ali srce isto — verno i hrabro.
A onda — tišina.
Pomislio je da se Reks umorio.
Ali tišina je bila čudna.
Ne mir — nego napetost.
Reks je stajao u vodi, nepomičan, gledajući u dubinu.
Iza njega — talas, previše prav, previše usmeren.
Farmer je zakoračio u reku.
Topla voda mu je obavila noge, mulj se lepio za stopala.
— Reks! — viknuo je.
Pas se okrenuo, oči pune straha.
U tom trenutku voda je eksplodirala.
Samo senka — duga, teška, klizava.
On je skočio.
Zaronio.
Zelena magla, pesak, mehurići.
Reks se batrgao, davio.
Farmer ga je uhvatio, ali je osetio — neko vuče s druge strane.
Snažno, nezaustavljivo.
Video je čeljust — ogromnu, sivu, sa zubima kao ekseri.
Oči — žute, prazne, kao smrt.
Udario je nogom.
Osetio tvrdo, živo.
Krokodil je popustio.
Farmer je iskoristio trenutak i izbio na površinu.
Udahnuo je, vučeći Reksu ka obali.
Pali su na pesak, iscrpljeni, ali živi.
Sunce je pržilo, cvrčci ponovo pevali.
Sve se činilo kao ranije.
Samo reka — tiha i mutna — čuvala je duboko dve žute tačke,
koje su čekale da se on ponovo približi vodi.
