Vrućina je bila lepljiva, gusta kao vata. Vazduh je podrhtavao iznad asfalta, polja i stare škole s oljuštenim zidovima.
Marko je išao kući stazom kraj reke kad ju je video — zmiju.
Ležala je među kamenjem, iskrivljena, sa zgnječenim repom. Neko ju je, izgleda, pogodio kamenom.
Sagnuo se. Disala je — jedva. U očima nije bilo besa, samo isto ono što je i sam osećao kad su ga stariji tukli — nemoć i tihi strah.
Skinuo je košulju, pažljivo je uvio u nju da ga ne ujede, i odneo kući.
Majka je vrisnula kad ju je videla.
— Jesi li poludeo?! To je zmija!
— Povređena je, — mirno je rekao Marko. — Može da se spase.
U šupi je pronašao staru kavez za ptice, stavio mokru krpu i činiju s vodom. Zmija se nije micala.
Dane je provodio pored nje, slušajući tiho šuštanje po metalnoj mreži.
Posle nedelju dana oživela je.
Kretala se sporo, oprezno.
Hranio ju je žabama, donosio ih s bare, pričao joj uveče, kao živom biću.
— Ljudi se samo plaše, — govorio je. — Jer ne znaju ko si zapravo.
Jednog jutra kavez je bio prazan.
Uplašio se, pretražio kuću, ali zmija je nestala — kroz prozor, u travu, tamo gde joj je mesto.
Istog dana komšijsko dete reklo je da ju je videlo kod bunara.
Priča se brzo proširila: „Marko drži zmiju u kući! Otrovnicu! Pobegla mu!“
Sutra već niko nije prilazio njihovom dvorištu.
U prodavnici su šaputali, komšije zatvarale vrata.
Jedni su govorili da je vrač, drugi da je kuća prokleta.
Učiteljica ga više nije zvala da odgovara.
Čak je i majka govorila tiše, s brigom u očima.
Marko je prestao da izlazi.
Sedeo je pored prozora i gledao kako se sumrak spušta na grad kao tuđi veo.
Hteo je da vikne, da objasni da je samo spasio jedno živo biće.
Ali je znao — niko ne sluša dečake koji se druže sa zmijama.
Mesec dana kasnije, noću, čuo je šuštanje kod vrata.
Izašao je — i zastao.
Na pragu je ležala zmija. Ista ona. Živa, cela.
Bila je sklupčana u krug, a pored nje — miš, svež, kao poklon.
Sagnuo se i tiho rekao:
— Hvala.
Ujutru, kad je majka izašla, zmije više nije bilo.
Ali na pragu je ostao jasan trag, kao znak — da je neko ipak razumeo ko je te noći zapravo koga spasio.