Занимљиво је знати
Bio je podne — sunce je stajalo visoko, vazduh je treperio od toplote, a iz volijera se razlivali ptičji krikovi.Smeh gostiju odzvanjao je stazama zoološkog vrta, mirisalo je
Prvi put je to primetio jednog jutra.Pas — Ben, mešanac, pametan i umiljat, sa očima boje ćilibara — stajao je kraj kapije sav išaran ružičastim mrljama.Po njušci, po
Sunce je udaralo kroz prozore tako jako, kao da je htelo da spali sve ono što se krilo unutar tih zidova.Napolju su se smejala deca, negde je zujala
Džonatan Klark radio je kao čuvar starog groblja na rubu grada. Dani su prolazili mirno — uređene staze, cveće kraj spomenika, šum lišća.Voleo je to mesto — tiho,
Kada su Martin i Emi Rid kupili malu kuću u predgrađu, nisu očekivali da će miran život postati misterija. Naselje je bilo tiho, komšije ljubazne, i jedino što
Doktor Endru Miler bio je veterinar u malom primorskom gradiću.Svi su znali: ako neko u okolini pronađe povređenu životinju — treba da ide kod njega. Jednog proleća doneli
U gradskom parku bio je topao dan.Deca su jurila golubove, mladi parovi šetali stazama, a na klupi ispod starog hrasta sedeo je stariji muškarac sa violinom. Svakog dana
Za Danijela i Sofi to je bio sasvim običan dan.Putovali su kroz selo kada su slučajno naišli na stari kameni most.Tiha reka, sunce, senka drveća — savršeno mesto
Sunce je udaralo u pesak tako jako da je vazduh drhtao od vreline.More je blistalo, talasi su lenjo dodirivali obalu, ljudi su se smejali, nadvikujući šum vode.Deca su
Ta noć mi je i danas pred očima.Mrazna, bistra, kao da je nacrtana samim dahom.Mesec je visio nisko, a svetlost mu je bila toliko jaka da je sneg