Занимљиво је знати
Sneg je padao treći dan zaredom. Put ka selu zatrpan, nema signala, samo vetar nosi belu prašinu preko polja. Stari ovčar Max išao je ispred gazde, krčeći put
Jezero je stajalo mirno, sivo kao ogledalo. Mraz je bio takav da se dah pretvarao u paru već na izdahu. Ljudi su šetali obalom — neki su hranili
Požar je izbio rano ujutru. Uska ulica starog naselja, niske kuće, miris dima i povici ljudi. Kada je vatrogasno vozilo stiglo do kapije, plamen je već kuljao kroz
Emili je oduvek sanjala život na selu, daleko od gradske buke. Posle venčanja sa Džekom, preselili su se u staru kuću na rubu malog mesta, okruženu brežuljcima i
Sunčan dan. Topao vetar, miris trave i benzina. Na ivici grada — stara kuća s oljuštenom bojom i nakrivljenom ogradom. Majkl je išao stazom s rancem na ramenu.
Nije mogla da poveruje da se sve to dešava njoj. Bele bolničke zidove, miris antiseptika, tiho pištanje monitora — sve je izgledalo kao san iz kojeg nema buđenja.
Nikada nisam mislila da obična vrata mogu da plaše. Sve je počelo onog dana kada sam je prvi put videla — malu devojčicu u sivom kaputu, sa dve
Prizor koji se jutros odvijao pred mojim vratima bio je zapanjujući — kao mali prirodni spektakl za koji nisam ni znala. Na prvi pogled pomislila sam da po
Lift u starom tržnom centru radio je, kao i cela zgrada — na poslednjem dahu. Malter je otpadao sa plafona, svetla su treperila, a iz zvučnika se čulo
Godinama sam kupovao u istom supermarketu. Prodavci su me poznavali, uvek se smešili, i nikada nisam sumnjao u kvalitet. To je bila neka tiha garancija: poznato znači sigurno.