Занимљиво је знати
Muzika je svirala glasno, sunce se presijavalo u čašama šampanjca, fotograf je škljocao hvatajući nasmejana lica.Svi su čestitali, smejali se, nazdravljali.Bele ruže, veo, smeh prijatelja — sve kao
Išao je ka autu misleći samo na hladnu vodu i klimu.Vrućina je bila nepodnošljiva.Dok nije čuo plač. Isprva nije poverovao.Pomislio je — radio, telefon.Ali zvuk je bio živ.
Vrućina je bila neizdrživa.Marija je išla kući zemljanim putem, u ruci kesa s namirnicama, na licu umor i znoj.Dan je bio dug, cvrčci su odzvanjali u žbunju, i
Sunce je stajalo visoko, vazduh je drhtao od vrućine.Leto je bilo u punom jeku — lenjo, sporo, gusto kao med.Ana je stavljala čajnik, Marija se bavila cvećem pored
Sunce je već zalazilo, ulice su se protezale dugim senkama.Vazduh je bio gust, mirisao na ugrijani asfalt, prašinu i nešto nemirno — kao pred oluju.Dvorištem, između oljuštenih zidova,
Vratila se kući neočekivano — sastanak na poslu je bio otkazan.Ključ se okrenuo u bravi, a kuća ju je dočekala tišinom.Samo je muzika tiho svirala negde u spavaćoj
Kiša je padala od jutra.Kapi su klizile niz staklo kafića, gde je mirisalo na kafu, sveže pecivo i mokru zemlju.Emilija je sedela pored prozora, u svetlom kaputu, držeći
☀️🐊 Farmer je skočio u reku da spase svog psa od krokodila…Sunce je pržilo tako da je vazduh drhtao.Reka je blistala — topla, mutna, varljivo mirna.Cvrčci su zveckali
Sunce je stajalo visoko, vazduh podrhtavao od vrućine.Leto je bilo u punom jeku — lenjo, sporo, gusto kao med.Ana je stavljala čajnik, Marija se bavila cvećem kraj ograde.Sve
Kada su je pronašli, ležala je pored ugljenisanog zida stare kuće.Opečena, drhtava, s očima u kojima je ostao samo strah.Vatrogasci su mislili da neće preživeti.Ali Marli je preživela