Posle požara ostao je samo kamen — i trag koji niko nije uspeo da objasni
Dan je počeo kao i svaki drugi — tiho, vrelo, lenjo.Sunce, teško i zlatno, polako se dizalo nad poljima, obasjavajući sve oko sebe mekim svetlom. Vazduh je bio
Ona je pristala da se uda za nepoznatog čoveka, jer nije bilo drugog načina da spasi brata
Proleće je došlo neprimetno.Hladnoća je još živela u zemlji, ali vazduh je već mirisao na otopljeni sneg i na nešto novo, pomalo gorko — nadu.Lena je sedela kraj
Mače je preživelo samo zato što je jedna ulična mačka imala više srca — nego mnogi ljudi
Jutro je bilo providno, kao dah zime.Sneg je ležao u ravnom sloju, a tanki inje svetlucao na granama, kao da ih je neko posuo staklenom prašinom.Sunce se jedva
Lavica nije znala šta tačno radi — ali je znala jedno: nikome neće dozvoliti da dotakne njeno mladunče
Savana je drhtala od vrućine. Vazduh je bio gust, težak kao med, a zemlja je mirisala na prašinu i sunce.Lavica je ležala u senci akacije, poludremala, slušala kako
Ona je samo išla kući — i nije ni slutila da će jedan njen pokret nekome spasiti život
Noć je bila duga. Mokar asfalt se razvlačio kao traka, a svetla uličnih lampi presijavala su se na vetrobranu kao rasute misli.Lora je vozila kući — umorna, ćutljiva.
Te noći je šefica svratila u kancelariju samo da proveri posao — i nije očekivala ono što je tamo videla
Kancelarija je bila sablasno tiha. Samo zujanje klime i treperenje neonskih svetala iza prozora.Lora Hol ušla je kao oluja — sigurno, brzo, s onim napetim ramenima koja su
Muškarac je bez razmišljanja spasao malu devojčicu — ne znajući ko mu je ona zapravo
Reka je hučala posle noćne kiše — mutna, široka, puna granja koje se vrtelo u virovima. Majkl je stajao na mostu, držeći šolju kafe, i mislio kako je
Kako sam kupila lepu sveću “zbog atmosfere” — ali je sve izmaklo kontroli
Sveća je stajala na polici — gusto ćilibarsko staklo, zlatni poklopac, uredna etiketa s natpisom Topla smokva i kedrovina. Kupila sam je u maloj radnji na uglu, u
Trudnu beskućnicu izbacili su iz voza zbog “vožnje bez karte” — ali ubrzo je voz zaustavljen: ostavila je u vagonu nešto što je promenilo sve
Prolećno jutro bilo je zaslepljujuće svetlo.Sunce se presijavalo na šinama, sjajilo po mokrom betonu perona. Vazduh je mirisao na metal, prašinu i svež vetar posle kiše. Na peronu
Beskućnica, trudna žena, spavala je na kiši na železničkoj stanici — i stotine ljudi su prošle pored nje, dok se jedan čovek nije zaustavio
Prolećna kiša padala je tiho, kao da je žalila grad.Kapi su klizile niz stakla stanice, ljudi su žurili, stežući torbe uz grudi — svako u svom svetu, u