Аутор: Angelina
Sunčan dan pržio je izloge malog kafića na periferiji grada. Unutra je mirisalo na peciva, kafu i hlor.Aleks, šesnaestogodišnji dečak umornog lica, klečao je u toaletu, stežući sunđer
Bio je vreli jul.Vazduh gust, kao da se topio.Asfalt je blistao od toplote, lišće se nije micalo, a grad je izgledao sprženo. Ispred malog kafića na uglu zaustavila
Prodavnica je zujala kao košnica.Subotnji dan, prepune police, kolica se sudaraju u prolazima, miris hleba i kafe meša se sa dečjim smehom.Red na kasi — dug, neko nervozno
Restoran „Le Marelle“ važio je za jedan od najboljih u gradu — snežno beli stolnjaci, toplo svetlo, pijanista u uglu i konobari koji su se kretali gotovo nečujno.Amelija
Kiša je padala bez prestanka.Kapi su bubnjale po krovu, slivale se niz prozore i razbijale o stepenište.U kući je mirisalo na skupu kafu, parfem i novi život koji
Jutro je počinjalo sporo. Sunce je tek dodirivalo krovove, vazduh je bio svež, sa mirisom mokre zemlje i dima iz dimnjaka.Po putu, koji je još uvek blistao od
Jutro u Parizu počelo je sporo.Kaldrma je još čuvala hladnoću noći, vazduh je mirisao na kafu i sveže pecivo.Grad se budio lenjo — škripa kapaka, prvi koraci, zveckanje
Sve je počelo kao običan petak.Jesen je bila topla, kroz velika prozorska stakla u kancelariji probijala se meka, skoro medena svetlost.Kafa je mirisala jače nego obično, neko se
Jutro je bilo prozračno i toplo.Sunce se polako dizalo nad starim voćnjakom jabuka, a u vazduhu se osećao miris mokre trave, nane i nečeg blago slatkastog — kao
Lena je već bila skoro stigla na aerodrom kad je shvatila da je zaboravila torbu u hotelu.Mala bež torba — šminka, dokumenta, malo keša. Ništa posebno, osim jedne