Аутор: Angelina
Od jutra je padao sneg — ne jak, ali uporan. Belo, tiho, kao nedorečena misao.Marta je stajala kraj prozora, držeći u rukama stari šal, i mislila kako ga
Nekada su ovo mesto zvali Mrtva dolina.Prostirala se kilometrima — goli panjevi, ispucala zemlja, ni glasa ptice. Čak je i vetar ovde delovao strano. Pre stotinu godina ovuda
Sunčan dan pržio je izloge malog kafića na periferiji grada. Unutra je mirisalo na peciva, kafu i hlor.Aleks, šesnaestogodišnji dečak umornog lica, klečao je u toaletu, stežući sunđer
Bio je vreli jul.Vazduh gust, kao da se topio.Asfalt je blistao od toplote, lišće se nije micalo, a grad je izgledao sprženo. Ispred malog kafića na uglu zaustavila
Prodavnica je zujala kao košnica.Subotnji dan, prepune police, kolica se sudaraju u prolazima, miris hleba i kafe meša se sa dečjim smehom.Red na kasi — dug, neko nervozno
Restoran „Le Marelle“ važio je za jedan od najboljih u gradu — snežno beli stolnjaci, toplo svetlo, pijanista u uglu i konobari koji su se kretali gotovo nečujno.Amelija
Kiša je padala bez prestanka.Kapi su bubnjale po krovu, slivale se niz prozore i razbijale o stepenište.U kući je mirisalo na skupu kafu, parfem i novi život koji
Jutro je počinjalo sporo. Sunce je tek dodirivalo krovove, vazduh je bio svež, sa mirisom mokre zemlje i dima iz dimnjaka.Po putu, koji je još uvek blistao od
Jutro u Parizu počelo je sporo.Kaldrma je još čuvala hladnoću noći, vazduh je mirisao na kafu i sveže pecivo.Grad se budio lenjo — škripa kapaka, prvi koraci, zveckanje
Sve je počelo kao običan petak.Jesen je bila topla, kroz velika prozorska stakla u kancelariji probijala se meka, skoro medena svetlost.Kafa je mirisala jače nego obično, neko se