Аутор: Angelina
Noć je bila duga. Mokar asfalt se razvlačio kao traka, a svetla uličnih lampi presijavala su se na vetrobranu kao rasute misli.Lora je vozila kući — umorna, ćutljiva.
Kancelarija je bila sablasno tiha. Samo zujanje klime i treperenje neonskih svetala iza prozora.Lora Hol ušla je kao oluja — sigurno, brzo, s onim napetim ramenima koja su
Reka je hučala posle noćne kiše — mutna, široka, puna granja koje se vrtelo u virovima. Majkl je stajao na mostu, držeći šolju kafe, i mislio kako je
Sveća je stajala na polici — gusto ćilibarsko staklo, zlatni poklopac, uredna etiketa s natpisom Topla smokva i kedrovina. Kupila sam je u maloj radnji na uglu, u
Prolećno jutro bilo je zaslepljujuće svetlo.Sunce se presijavalo na šinama, sjajilo po mokrom betonu perona. Vazduh je mirisao na metal, prašinu i svež vetar posle kiše. Na peronu
Prolećna kiša padala je tiho, kao da je žalila grad.Kapi su klizile niz stakla stanice, ljudi su žurili, stežući torbe uz grudi — svako u svom svetu, u
Dogodilo se to u tihom, naizgled običnom mestu na severu zemlje — gradu gde se sve znalo, gde su se vesti uglavnom svodile na promenu gradonačelnika ili asfaltiranje
Dan je bio običan.Topao vetar nosio je miris benzina i kafe, semafor je treperio u ritmu buke automobila.Na raskrsnici, kod pešačkog prelaza, stajala je jedanaestogodišnja devojčica — Mia.U
Nebo nad savanom bilo je zaslepljujuće belo. Vazduh je treperio kao užareni miraz, i čak su i ptice utihnule u granama akacija. Dan se lenjo razvlačio, dok se
Dan je bio previše vedar da bi se nešto loše moglo dogoditi.Sunce se presijavalo na vetrobranu, vazduh je podrhtavao nad putem, a negde u daljini čulo se cvrčanje