Аутор: Angelina
Vrućina je bila neizdrživa.Marija je išla kući zemljanim putem, u ruci kesa s namirnicama, na licu umor i znoj.Dan je bio dug, cvrčci su odzvanjali u žbunju, i
Sunce je pržilo kao da želi da sprži sav život.Reka je blistala zaslepljujuće — topla, mutna, prividno mirna.Vazduh je drhtao, cvrčci su zveckali u trski.Farmer je stajao na
Sunce je stajalo visoko, vazduh je drhtao od vrućine.Leto je bilo u punom jeku — lenjo, sporo, gusto kao med.Ana je stavljala čajnik, Marija se bavila cvećem pored
Sunce je već zalazilo, ulice su se protezale dugim senkama.Vazduh je bio gust, mirisao na ugrijani asfalt, prašinu i nešto nemirno — kao pred oluju.Dvorištem, između oljuštenih zidova,
Vratila se kući neočekivano — sastanak na poslu je bio otkazan.Ključ se okrenuo u bravi, a kuća ju je dočekala tišinom.Samo je muzika tiho svirala negde u spavaćoj
Kiša je padala od jutra.Kapi su klizile niz staklo kafića, gde je mirisalo na kafu, sveže pecivo i mokru zemlju.Emilija je sedela pored prozora, u svetlom kaputu, držeći
Peške je išao ka autu misleći samo o hladnoj vodi i klima-uređaju.Vrućina je bila nepodnošljiva.A onda je čuo plač. Prvo nije verovao.Mislio je — radio, telefon.Ali zvuk je
☀️🐊 Farmer je skočio u reku da spase svog psa od krokodila…Sunce je pržilo tako da je vazduh drhtao.Reka je blistala — topla, mutna, varljivo mirna.Cvrčci su zveckali
Sunce je stajalo visoko, vazduh podrhtavao od vrućine.Leto je bilo u punom jeku — lenjo, sporo, gusto kao med.Ana je stavljala čajnik, Marija se bavila cvećem kraj ograde.Sve
Vrućina je bila tolika da je vazduh podrhtavao. Turisti su lenjo šetali stazama, slikali se, kupovali kokose. Ema je držala telefon, pokušavajući da uhvati signal — negde među